Svijet čine ljudi, a mijenjaju ga i ljudskijim čine odvažni sanjari koji u sebi nose tu iskru što je
malodušni nazivaju ludilom, koji znaju da sanjati i biti nije isto.
Osijek je dugo sanjao kazalište, dugo je, još od 1735., bio čest domaćin putujućim kazališnim
trupama. Svoje stalno kazalište nije dobio sve dok gradski uglednici: Bačić, Pinterović,
Neumann, Isaković, Kraus i Keiser u proljeće 1907. nisu odlučili utemeljiti Društvo za
osnutak stalnog Hrvatskog kazališta kako bi zgradi koja je u tu svrhu izgrađena još 1866.
podali stalne, umjetničke stanare.
Bila je to bitka od koje bi mnogi odustali, bitka koje su se junaci osječke kulture držali kao
zapovjedi, u kojoj su baš zato morali pobijediti. U Osijek na njihov poziv dolazi kazališni
stručnjak Nikola Andrić koji odmah okuplja ansambl kojemu će postati prvi intendant te
organizira program koji će obilježiti početak djelovanja kazališta koje će tijekom burne
povijesti mijenjati imena, ali ne i svoju funkciju kulturnog svjetionika svega urbanog i
naprednog.
U zgradi koju je projektirao Karlo Klausner će 7. prosinca 1907. u sklopu svečanog programa
inauguracije odjeknuti prvi čin Smetanite „Prodane nevjeste“, „Slava preporoditeljima“
Milana Ogrizovića i uvertira Gundulićeve „Dubravke“. I dan će ostati upamćen kao Dan
rođenja kazališta, Dan kazališta, tvrdoglavoga kazališta koje je sva rušenja i sve paleži
preživio zahvaljujući svojim umjetnicima, svojim ljudima, svojim zaljubljenicima, svima
kojima je jasno da bez njega Osijek ne bi bio Grad. Jer Grad bez okomice kulturnih institucija
nije urbanost, nego samo mjesto materijalnog životarenja, bez duha.
ČESTITAMO Antoniji Mrkonjić na Nagradi hrvatskog glumišta za najbolje glumačko
ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina za ulogu Anje u predstavi “Višnjik” Antona
Pavloviča Čehova u režiji Dražena Ferenčine i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u
Osijeku, Gradskog dramskog kazališta Gavella iz Zagreba i Osječkog ljeta kulture 2020.
Vukovar je duboka rana na tkivu hrvatske duše. Kako rana, trauma ne bi dovijeka bila gnojni
izvor boli i patnje, valja je osvijestiti, verbalizirati, otvorenim razgovorom razložiti, liječiti,
živjeti cjelovit život bez mračnih, bolnih, potrganih predjela. Prošle godine smo kroz razgovor
predstavili branitelje koji su se iz traume vinuli u puninu uspješna života. Ove godine na
scenu stupaju žene koje ne dopuštaju da im ratna žrtva bude jedina odrednica.
Program suštinski ima terapeutski pristup kojim se odlazi korak dalje od prisjećanja i
usredotočuje na duhovno i psihološko izlječenje.
Program će se održati u gledalištu Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku, a sudjeluju
nacionalna prvakinja drame Branka Cvitković, prvakinja drame HNK u Osijeku Sandra
Lončarić, ravnateljica drame HNK u Osijeku Petra Blašković, te moderator Božidar Popović
dr.med
Program je održan pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja i Grada Vukovara.
Osječani nisu dugo uživali u obnovljenoj kazališnoj zgradi. Početkom Domovinskog rata, 16.
studenoga 1991., srpsko je topništvo zapaljivim granatama pogodilo krovište nad gledalištem.
Požar je samo šest godina ranije obnovljenu zgradu uništio gotovo u cijelosti. Unatoč
nemogućim uvjetima osječki su kazališni djelatnici nastavili s radom kao da se ništa nije
dogodilo. Publika je za vrijeme predstava koje su se održavale i za vrijeme najžešćih napada
na grad sjedila na pozornici, a ruševine su služile kao kulisa dramama inspiriranim ratnim
strahotama. Osječki su kazalištarci imali tri ratne premijere i čak su 150 puta iznenadili
publiku programima koje su izvodili u razrušenom kazalištu, ali i na prvim crtama bojišta
diljem Hrvatske. U znak zahvale zbog takvog doprinosa Hrvatskoj pobjedi, u obnovi HNK
sudjelovala je cijela Hrvatska. Obnova je trajala pune dvije godine, a zgrada je predana
ansamblu HNK-a svečanim otvorenjem 27. prosinca 1994.
Preuzmite program i osigurajte svoje ulaznice na vrijeme.