Besplatne ulaznice (50 kom.) možete preuzeti na blagajni HNK-a, od 22. veljače, od 9 sati.
PROGRAM:
Marcel Tournier. Preludij br.2 i br.3
Diana Shpylova. Fantazija «U trešnjinom vrtu»
Semen Gulak-Artemovsky. “Mjeseče jasni”, Oksanina Romansa iz opere «Zaporožec preko Dunava»
Valeriy Antonyuk. Nokturno
Gabriel Faure. «Apres un Reve»
Myroslav Skoryk. «Uspomena»
Giacomo Puccini. «O Mio Babbino Caro», arija Laurette iz opere «Gianni Schicchi»
Evgen Andreev. «Suvenir»
Ukrajinska narodna pjesma. «Uspavanka»
August Durand. Valcer br.1
Veronika Lemishenko, harfa
Katarina Toplek Horvat, sopran
Prema romanu Sandora Maraia i adaptaciji Christophera Hamptona
Ako je smrt zadana i neizbježna, onda pitanja odnosa muškarca i žene, prijateljstva i izdajstva, moralnost ubojstva u namjeri postaju dominantna i kao kulminacija: Što je smisao ljudskog života, preživjeti ili doživjeti? Maraieva dramatična introspekcija budi kreativnu strast i neodoljivu potrebu da se dramska lica oplode životnom uvjerljivošću, a publici udahne jedinstveni emotivni doživljaj. Márai preskače banalnosti i piše o suštini.
A povratak suštini, za sve nas pomalo je zaboravljena kategorija.
Dvojica prijatelja nalaze se poslije trideset godina i svojevrsnim verbalnim dvobojem suočavaju s dugo prešućivanom tajnom njihovog odnosa. Što ih je razdvojilo i što ih je ponovo spojilo u jednoj burnoj noći, da bi se ponovno rastali, ali ovaj put zauvijek? Je li to duh mrtve žene koja se pojavljuje prelazeći u njihovu osobnu realnost? Koja je uloga glazbe u njihovim životima, poglavito Chopina? Dvojica ostarjelih muškaraca i tri žene isprepliću svoje živote, miješaju prošlost sa sadašnjošću dajući priči okvir napetoga suspensa. Evocirajući prošlost, skidajući sloj po sloj s tajanstvenoga događaja koji je turbulentno promijenio njihove živote, prenose dramski sukob u sadašnjost i tražeći razrješenje plešu između osvete i pomirbe. Jedno epizodno lice će im prigovoriti: Što hoćete? Preživjeli ste. Je li zaista svrha naših života preživjeti? Na to pitanje Márai daje konkretan odgovor.
Pripovjedač ove potresne priče, stari musliman iz Bosne, ispovijeda svoj život nekadašnjem zemljaku s kojim se susreo u SAD-u, gdje je došao nakon ratova i raspada Jugoslavije. Njegova priča o moćnicima i žrtvama jednoga, do jučer mirnoga i sređenoga svijeta, o Muratovu sinu Baji, koji se u pomračenju uma poistovjećuje s Osamom bin Ladenom, kao da priziva povijest o Ćamilu i Džem sultanu, samo na ovim prostorima i u skorašnje vrijeme, u ovdašnjoj „prokletoj avliji“.
Živopisnim bosanskim govorom, prepoznatljivim stilom jezgrovitih rečenica, Kecmanović gradi nezaboravne likove mještana, ratnih profitera, „dođoša“ i porobljivača, džihadista i SFOR-ovaca, novih silnika i starih obitelji koje je rat razorio, i potvrđuje svoje visoko mjesto u suvremenoj srpskoj književnosti.
Gostovanje predstave je u organizaciji Srpskog demokratskog foruma.
Koprodukcija s Hrvatskim narodnim kazalištem Split
Svima dobro poznatu Andersenovu bajku o kraljici ledena srca, djevojčici Gerdi i njezinu prijatelju Kaju, o ogromnoj snazi prijateljstva i ljubavi jačoj od lica svih ledenih zrcala, sjajni, glazbeno istodobno pitak i virtuozan Davor Bobić uglazbio je balet u sedam slika, koji će nas bez zadrške uroniti u djetinju tronutost, u vrijeme dok smo još neotkrhnuti vremenom i životom vjerovali u dobrotu dobrotu i sretne krajeve svih kavalkada i pustolovina.
Poput sad već mitskoga Orašara, Bobićeva Snježna kraljica itekako bi mogla izrasti u sinonim blagdanskoga vremena, ozračja u kojem razdragani hrlimo u novo koje ćemo oblikovati vlastitim odlukama i snagom.
Koreografiju i režiju baleta, čiju praizvedbu nestrpljivo iščekujemo u veljači, potpisuje majstor svoga umijeća, veličanstveni Svebor Sečak.
“Zahvaljujem Momčilu Bajagiću, autoru glazbe i Dušanu Kovačeviću autoru stihova, što su mi dozvolili da pjesmu „Pada vlada” iz filma „Profesionalac”, koristim u predstavi. Zahvaljujem Dejanu Petroviću na dozvoli da u predstavi koristim njegovu kompoziciju „Vrteška”. To su dragocjeni pokloni umjetnika riječkoj „Gospođi ministarki”. Zahvaljujem glumici Vjeri Mujović za suradnju na scenskom govoru.” (Tatjana Mandić Rigonat)
Priča o ženi političara koja mora na brzinu usvojiti obrasce ponašanja i način života „visokog društva“, nakon što joj suprug postane ministar u vladi, postala je gotovo sinonim za nagli uspon na društvenoj ljestvici. Jednako tako, ime Branislava Nušića postalo je sinonim za smijeh u kazalištu, kao i za nepogrešivo seciranje provincijalnog mentaliteta pomiješano s balkanskim šarmom i bogatstvom jezika kojim opisuje komiku naših života.