Piše: Vuk Ognjenović
Praizvedba prvog hrvatskog baleta „Jela“ održana je 15. siječnja 1898. Svečana praizvedba bila je dobro posjećena, od uglednika bili su prisutni nadvojvoda Leopold Salvator i nadvojvotkinja Blanka, ban Khuen Hedervary i supruga.
Ocjene suvremenika Franje Kuhača i Milutina Cihlara-Nehajeva bile su analogne: hvale instrumentaciju, smisao za boje i nijanse zamjerajući skladatelju što nije pokušao stvoriti nacionalno obojenu glazbu. Muzikolog Franjo Kuhač opisuje glazbu ovog Adamovićevog baleta:
„Diljem cijeloga baleta čujemo dva glavna motiva: koračnicu šumskih čovječuljaka i motiv ljubavnog prizora između duha javora (Marko) i vile omorike (Jela), na kojem je temelju izrađena i ouvertura (…) Pravo je remek-djelo prizor oluje i bure. Ne poznam djelo glazbeno u kojem bi se strahovit no i impozantan takav prirodni pojav bolje karakterisao.“
Iz triju sačuvanih novinskih izrezaka otisnutih nakon svečane praizvedbe mogu se pročitati kritike i osvrti koji su nalijepljeni na tvrdom papiru Agramer Zeitung, 17. 1. 1898.; Narodne novine, 17. 1. 1898., Agramer Tagblatt 17. 1. 1898.
Kritičar potpisan samo inicijalom B., u Agramer Tagblattu hvali na njemačkom jeziku kazališnu upravu što se odvažila postaviti prvi hrvatski balet. On smatra da se dostignuće može mjeriti s bečkim baletnim izvedbama te navodi:
„.. a svjetlosni efekti zasigurno bi i tamo požnjeli pljesak.“
Dalje hvali poetske misli u koreografiji Louisa Frapparta, prepričava sadržaj bajke o ljubavi stabala jele i lipe (u knjižici Jela – Tannennymphe Marko je predstavljen kao javor, što znači da je kritičar pogriješio) i njenom sretnom svršetku. O glazbi Bele Adamovića govori o spoju talenta i zavidnog tehničkog znanja, a orkestraciju opisuje pomalo sličnu simfonijskoj koja djelo bitno izdiže iznad prosječnih skladbi. U ovom osvrtu isti B. izdvaja mjesto u skladbi u kojem se čuje zvuk roga. Uspoređuje ga s temom iz drugog čina Lohengrina i savjetuje da to mjesto izostavi u vlastitu interesu.
U Agramer Zeitungu se vrlo slično opisuje svečana premijera i hvale svi izvođači. Na hrvatskom jeziku u Narodnim novinama sadržana je kritika izvjesnog G. M. Kritičar govori o zapletu u priči, njezinim dobrim i manje dobrim dijelovima koje koreografija nije mogla popraviti. Adamovićeva glazba opisana je vrlo pohvalno. Dijelovi tog hrvatskog teksta na istom su tvrdom papiru prevedeni na mađarski jezik.
Kuhačev prilog u Prosvjeti, objavljen pet mjeseci nakon praizvedbe „Jele“, naširoko piše o baletu, hvali njegovu originalnost i kudi neznalačku zamjerku spomenutoga kritičara B. Djelo je ukupno izvedeno pet puta, a ponekad se balet izvodio uz opernu jednočinku Pagliacci Ruggera Leoncavalla.
KOPRODUKCIJA OPĆINE ČEPIN I HNK-a U OSIJEKU – BALET JELA PREMIJERNO 14. VELJAČE
Slavonska, čepinska i osječka priča – sve to u jednom nova je premijera HNK-a u Osijeku: balet Jela Bele pl. Adamovicha Čepinskog. Prvi će hrvatski balet na daskama osječkog teatra u petak, 14. veljače, u 20 sati, zaživjeti 127 godina nakon praizvedbe u Zagrebu i to zahvaljujući koprodukciji s Općinom Čepin, od koje je potekla ideja, a koja izvedbu većinski i financira.
U višestrukoj ulozi u „projektu života“, kako ga sam naziva, Vuk je Ognjenović, potpisujući režiju, koreografiju i dramaturgiju, uz sudjelovanje u osmišljavanju kostima, scene i oblikovanja svjetla, što je na početku današnje konferencije za medije istaknuo Vladimir Ham, intendant HNK-a u Osijeku. S iznimnim ponosom i zadovoljstvom naglasio je važnost i ulogu koproducenata, koje je na konferenciji predstavljao osobno načelnik Dražen Tonkovac.
Nimalo lak zadatak bio je onaj maestra Vladimira Piskunova, koji je – osim što dirigira izvedbama, tj. orkestrom – raspisao note za orkestar.
– Glazba je krojena baš po našem orkestru – zahvalio je maestru Piskunovu intendant Ham.
Adamovicheva partitura, izvrsno pisana i orkestrirana glazba, iznenadila je maestra, koji se u nju zaljubio već na prvi pogled. Iz dana u dan bio je sve zaljubljeniji u glazbu i rad mu je na predstavi bio „raj za rad“.
S obzirom na to da o ovom baletu mašta posljednjih deset godina, sigurno ništa manje rajski osjećaj nije imao ni Ognjenović, koji nije propustio spomenuti zasluge Hrvoja Pavića Perkova (koji je, između ostaloga, ideju izložio, te pronašao zagubljene note), svih suradnika na projektu, bez kojih ne bi svjetlo dana ugledala ni zahtjevna scenografija, kostimi, svjetlo, specijalni efekti…
– Čitava produkcija izgleda vrlo moćno. Vjerujem da će publika prepoznati uložen rad, trud, energiju i entuzijazam – napomenuo je Ognjenović, zahvalivši Općini Čepin na financijskoj potpori, koja je autorskoj ekipi omogućila nesmetan rad.
Potvrdio je to i načelnik Tonkovac, koji se u svom obraćanju ponajviše fokusirao na značaj i ulogu obitelji čepinskih plemića, ne samo za Čepin, nego i cijelu Slavoniju pa i Hrvatsku. Ovo nije prvi projekt Čepina koji ima izravne veze s obitelji Adamovich, a ova premijera svakako ne će biti jedina vezana uz bale Jela. Između ostaloga, u Čepinu je planirana premijera za 22. travnja, na Dan planeta Zemlje. Ovaj veliki projekt financijski je podržalo i Ministarstvo kulture i medija RH, a premijeri će nazočiti i ministrica Nina Obuljen Koržinek, naglasio je to načelnik Tonkovac.
– Naviknuli smo da se Slavonija zatire na uštrb središta i metropole, ali ovaj je balet, prvi nacionalni, dokaz da to moramo ispraviti – zaključio je Dražen Tonkovac.
Kostime je, uz Ognjenovića, radio Bruno Osmanagić (bilo je tu mnogo recikliranja starih kostima iz fundusa HNK-a, na što je Ognjenović posebno poseban), scenografiju studentica Ivana Bašić (iza koje su već neke suradnje na projektima u HNK-u), dizajn svjetla osmislio je Tomislav Kobia.
Svoj dolazak na premijeru u petak potvrdili su i članovi obitelji Adamovich.
Cijela autorska i izvođačka ekipa dostupna je na poveznici https://hnk-osijek-old.miracool.site/show/jela/.
Narcisa Vekić / HNK u Osijeku
Predano radi na oživljavanju baletno-plesne scene grada Osijeka, ponovnom otvaranju profesionalnog baletnog ansambla pri HNK u Osijeku te otvaranju Osnovne baletne škole – posljednja je to rečenica koja resi životopis Vuka Ognjenovića, koji u statusu izv. prof. art. na Odsjeku za glazbenu umjetnosti osječke Akademije za umjetnost i kulturu godinama obrazuje mlade umjetnike na području plesne umjetnosti i umjetnosti pokreta, te scenskog kretanja. Ovih ga dana u HNK-u viđamo više nego inače, jer za nadolazeću premijeru baleta Jela Bele pl. Adamovicha Čepinskog potpisuje i režiju i koreografiju i dramaturgiju. Pod njegovim će budnim okom nastalu scenografiju i kostimografiju pa i svjetlo publika vidjeti u petak, 14. veljače, u 20 sati.
* Iako je iza Vas više nego bogato i dugogodišnje scensko, umjetničko i pedagoško iskustvo, je li ovo Vaš projekt života?
– Da! (SMIJEH) U šali kažem da je ovo moje treće dijete. Doslovce je to moj projekt života, jer je ovo naša slavonska priča, točnije čepinska i osječka. Postavljanje prvog hrvatskog baleta ide mi u prilog borbi za radna mjesta, što se nakon ovoga ne smije i ne će ne dogoditi. Hrvoje Pavić Perkov meni je ovaj balet i ideju iznio prije 15 godina, a zadnjih 10 ja u glavi slažem scenu, kostime… S obzirom da smo tek nedavno dobili glazbu, promijenio sam priču u potpunosti i dodao cijelu jednu scenu. Prvotno sam radio samo jednu sliku.
* Nakon praizvedbe 1898. partitura je zagubljena?
– Prije nepunih dana je pronađena. Do tada smo imali samo snimak uvertire koji smo dobili zahvaljujući Bojani Plećaš Kaleboti, urednici na Hrvatskom radiju. Na koncu smo pronašli partituru, ali nije bila raspisana za orkestar, što je onda učinio naš maestro Vladimir Piskunov. Nebrojeno sam puta preslušao glazbu, u autu u vožnji neprekidno. Slušajući su mi se rađale ideje, slike, situacije, emocije.
* Koliko se ova naša priča, verzija poklapa s originalnom?
– Vrlo malo. Zato smo i napisali da je balet dorađen. Sve što sam napisao, u glazbi se i čuje. Iz originala sam preuzeo likove, ali je mnogo toga dodano – vilenjaci, svijet podzemlja… bajka je pa se možemo prepustiti mašti. Htio sam da sve bude savršeno, neke sam scene smišljao po pola godine. Nešto je i „palo s neba“ – u rekviziti kazališta pronašao sam štit i takav će biti u predstavi.
* S mnoštvom otplesanih baleta, o odgledanima i odslušanima vjerojatno ne vrijedi ni govoriti, kako biste ocijenili ovo uprizorenje, s obzirom na glazbu, tehničke zahtjevnosti? U usporedbi s hrvatskim pa i svjetskim baletima.
– Ne bih ga uspoređivao s Čajkovskim ili Prokofjevim, no svakako je i bolji od mnogih baleta pisanih u to vrijeme u svijetu. Od hrvatskih baleta Licitarsko srce i Đavo u selu razlikuje se samo po nacionalnim elementima, kojih nema i što je skladatelju zamjerano. Jela je pisana u maniri Wagnera, Straussa i Čajkovskog. Glazba je teško pisana, bez obzira što je plesna.
* Preračunato u sate/dane, koliko je intenzivnog rada iza Vas?
– U travnju prošle godine sam intenzivno počeo slušati glazbu, a koncept sam počeo od kraja, valcera. Nakon toga je došlo sve ostalo.
* Ovo nije Vaša prva režija, ali jest prva režija cjelovečernjeg baleta.
– Prva režija bila je predstava Fortuna, za koju sam također sve sam radio. Uslijedila je Večer baleta i plesa. Da, ovo je prva velika režija i to ni iz čega, jer ju ovakvu nitko nije postavio. S druge strane, ovdje sam imao slobodu jer sam mogao mijenjati priču. Bez imalo lažne skromnosti mogu reći da priča prati sva raspoloženja u glazbi.
* Što Vas je nadahnulo za koreografiju?
– Nastojao sam da bude romantična, na klasičnoj osnovi, jer to ansamblu više odgovara, a i glazba je nastala u vrijeme zadnjeg vala romantičnog baleta, poput Coppelije i Giselle. To se odnosi i na kostime i scenu. Kao i Orašara, ovaj je balet iznio naš ansambl, samo s troje solista. S ovim iskustvom rada u ovom ansamblu, shvatio sam da je najbolje poluimprovizirati. Kada vidim plesače na sceni, prilagodim pokrete i koreografiju.
* Prije bilo kakvog upuštanja u projekt, gdje ste vidjeli snage, slabosti, izazove, prednosti? Osobne, ansambla, produkcije, čitavog tima.
– Snaga je svakako u glazbi i motivaciji da vratimo balet u HNK. Volim stvarati i blagoslovljen sam što imam priliku materijalizirati svoje ideje. Kad sam kao dijete u Zagrebu gledao Orašara, sanjao sam da ga jednom gledam i u svom gradu. I evo ga već 12 godina na našoj pozornici. Jela je upravo to. Moji suradnici Ivana Bašić i Bruno Osmanagić pomogli su mi svojim sugestijama, prijedlozima da to bude baš ono što sam ja u svojoj glavi zamislio. Umrežili smo se i nadopunjavali jedni drugima misli, ideje, rješenja. Definitivno najslabija karika su mi preopterećeni ljudi, koji dopodne rade, navečer su na probama. Imamo samo jednu podjelu! Kada bismo imali ansambl od 12 ljudi, bilo bi sve opuštenije.
* Jeste li ispunili osobna očekivanja?
– Moramo još složiti rasvjetu, dim, suhi led, projekcije, vjetar… no mislim da sam nadmašio i svoja očekivanja. Krenuo sam skromno, glazba me odvukla, izvođači, potencijal baleta…
Razgovarala: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku
Piše: Vuk Ognjenović
Najznačajnije djelo čepinskog skladatelja upravo je balet “Jela“. Libretisti baleta Louis Frappart i Gaoul poslužili su se jednom od pjesama iz zbirke “Kindertotenlieder“ Friedricha Rückerta. Upravo je ova zbirka objavljena 1872. kada je veliki skladatelj Gustav Mahler uglazbio cijelu zbirku.
Izvorna priča baleta govori o Jeli koju požuda za zlatom vodi na rub propasti, da bi na kraju našla sreću uz voljenog Marka. Od silne zaljubljenosti na čas su ljudi, a na čas dva stabla: javor i jela. Radnja se događa usred šumskoga svijeta i očekivano je javljanje likova poput duhova vjetra, bure i šumskog bilja. Likovi su Jela u liku vile stabla jele, Marko kao duh javora, Šumska kraljica, Gospodar zlatne pećine, Zlatni genij, Vrhovna glava šumskih mužića te duhovi i vile zlata.
Narodne novine u kritikama pišu:
“Dva stabla koja se u ljubavi odbijaju i privlače ipak su premalo dramatska, makar ih okružuje šuma sa svojim čarom i svojim patuljcima, vilama i dusima.“
S kazališne cedulje iščitavamo da balet sadrži plesove Berceuse (Uspavanka), Velika narodna koračnica, Valčik bajoslovnih prikaza, Čar cvijeća i Ples olujnih duhova.
Osječka praizvedba bit će, zapravo, u potpunosti novo uprizorenje. Osim izvorne ceduljice s praizvedbe u Zagrebu, sa šturom pričom te popisom uloga koji je bio iskoristiv, nije bilo gotovo nikakvih drugih podataka iz kojih bi se moglo rekonstruirati izvornu priču. Osječka praizvedba ima potpuno novu dramaturgiju, režiju i koreografiju, dok se priča glavne fabule samo u naznakama drži izvornika.
Tako će osječka verzija biti u tri slike, umjesto jedne, imat će u potpunosti nov dio priče vezan uz drugu sliku podzemnog svijeta Zlatnog kralja.
Treba istaknuti da je u predstavi jedino zadržana izvorna glazba, nije skraćivana niti mijenjan redoslijed, uz što je novi libreto i nastao.
(nastavlja se)
Županija vas vodi na „Let iznad kukavičjeg gnijezda“
Dobar su (pred)osjećaj imali u Osječko-baranjskoj županiji odabravši upravo predstavu „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ Dalea Wassermana za svoj tradicionalni program „Žene u crvenom“, kao dio obilježavanja Dana crvenih haljina – Nacionalnog dana borbe protiv moždanog udara u žena.
Hodogram aktivnosti na današnjoj su tiskovnoj konferenciji u svečanom foajeu HNK-a predstavili Serafina Zelić Kos, pročelnica županijskog Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje (koji program provodi već sedmu godinu za redom svaki prvi petak u veljači), intendant HNK-a u Osijeku Vladimir Ham i nagradom ovjenčani Miroslav Čabraja.
Prije nekoliko je dana u Zagrebu ova predstava osvojila dva Zlatna studija – najveću nacionalnu medijsku nagradu koju osam godina dodjeljuje Jutarnji list. Naša prošlogodišnja premijera u režiji Dražena Ferenčine proglašena je najboljom kazališnom predstavom prošle godine u hrvatskim kazalištima, a Miroslav Čabraja najboljim glumcem u kategoriji glavne muške uloge za ulogu McMurphyja u istoj predstavi!
Intendanta Hama veseli što je HNK stalan partner Županiji u ovom projektu, a posebice je ponosan što su se savršeno poklopili ovaj izniman projekt i nagrađena predstava.
– Sreća nas je pomazila – istaknuo je Vladimir Ham.
U provedbi brojnih aktivnosti u četvrtak, 6. veljače organizatorima će se pridružiti i veslači Iktusa (promovirajući važnost tjelovježbe), učenici Medicinske škole Osijek (budući fizioterapeuti, čija uloga je važna u rehabilitaciji bolesnika), potom učenici Ugostiteljsko-turističke škole u Osijeku, kao i niz stručnjaka na panelu u HNK-u govoriti o rizicima nastanka i važnosti prevencije moždanog udara – o čemu je svjesnost na vrlo niskoj razini – naglasila je pročelnica, prenijevši pozdrave i podršku Mate Lukića, zamjenika župana koji obnaša dužnost župana OBŽ-a.
Dvodnevni program prevencije moždanog udara kod žena završava upravo izvedbom sjajne predstave u petak, 7. veljače u 19 sati. Za tu je prigodu Županija osigurala 103 besplatne ulaznice koje se mogu preuzeti na porti HNK-a. Miroslav Čabraja uvjeren je da će u predstavi uživati sve generacije, jer je ono o čemu je pisao Ken Kesey metafora brojnih situacija u životu.
N. Vekić / HNK u Osijeku