admin_hnk23, Autor na Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku

Kada je ovoga ljeta u španjolskoj Lliriji stao pred orkestar i publiku, Vladimir Piskunov znao je da ga čeka ozbiljan izazov – nekoliko krugova natjecanja, od Stravinskog do Beethovena, i konkurencija dirigenata iz cijelog svijeta. Kući je donio drugo mjesto, uz ovacije.

Ovaj ruski dirigent s osječkom adresom iskustvo je stjecao u Italiji, Njemačkoj i Španjolskoj. Osijek je od 2022. njegov novi dom, a upravo ga je rad u našem HNK-u dodatno povezao s hrvatskom glazbenom scenom. Iza sebe već ima prvu nagradu na natjecanju Cesario Plaza, a sada i novo priznanje u Lliriji. S Vladimirom smo razgovarali o tom kako izgleda priprema za ovakva natjecanja, što ga inspirira i zašto vjeruje da publika uvijek prepozna osobnost dirigenta.

* Drugo mjesto među kandidatima iz cijeloga svijeta značajno je priznanje. Otvara li vam to prilike za buduće projekte i suradnje?

– Da, velika je čast biti nagrađen i hvaljen među vrlo nadarenim glazbenicima. Takva natjecanja pružaju mnoge nove kontakte i prilike. Usto, značajna novčana nagrada važna je podrška umjetnicima da nastave svoj profesionalni put.

* Za koji ste se pristup odlučili na natjecanju?

– Repertoar je bio unaprijed određen i dostupan u trenutku prijave. Obično se u prvom krugu daje tehnički zahtjevan komad da bi se testiralo ovladavanje tehnikom dirigiranja. Na ovom je natjecanju bilo izazovnije nego obično: svi su sudionici dirigirali tri stavka iz „Priče o vojniku“ Stravinskog. Uz vrlo složene tehničke zahtjeve glazbe Stravinskog, u ograničenom vremenu moramo se izraziti i glazbeno. U drugom krugu, izvođenje Mozartove simfonije testiralo je sposobnost rada s orkestrom. U trećem krugu, s Elgarovom „Serenadom“, u fokusu je bila više sposobnosti dirigenta prenijeti glazbeni i imaginativni sadržaj. I konačno, u završnici je bilo ključno pokazati vještinu u praćenju solista, kao i u izvođenju suvremene glazbe napisane posebno za natjecanje. Kulminacija je bio Beethoven, gdje ste s dubokim poštovanjem, respektom i ljubavlju morali uvjeriti i žiri i publiku da ste dostojni nagrade.

* Je li ovdje bitno kroz interpretaciju pokazati svoj umjetnički potpis?

– Uvjeren sam da, ovako ili onako, ako ste zaljubljeni u ovu glazbu, ako imate nešto za podijeliti s publikom i ako stalno radite na sebi, ljudi će to neizbježno osjetiti i čuti. Uz iskrenu vježbu, duboku refleksiju i istinski rad na djelu, ljudi će zasigurno prepoznati vašu osobnost.

* Kako se pripremate mentalno i fizički za ovakva intenzivna natjecanja?

– Počeo sam s pripremama otprilike tri mjeseca ranije, odmah nakon što sam saznao da je moja prijava prihvaćena. Repertoar je bio prilično zahtjevan i obiman. Za mene je veliko glazbeno djelo poput veličanstvene knjige – ne mogu čitati više knjiga istodobno. Tek nakon što pažljivo “pročitam” jednu, mogu prijeći na sljedeću. Potom se uvijek vraćam prethodnom djelu i otkrivam nove aspekte – to je vrlo dug i kontinuiran proces. Prije izlaska na pozornicu pokušavam obuhvatiti djelo u cijelosti još jednom, oživljavajući ideje i slike iz glave, za orkestar i publiku.

* Što ćete s natjecanja posebno pamtiti?

– Mislim da ću zapamtiti sve faze – ogroman posao potreban za pripremu za natjecanje. Također ću pamtiti prekrasne trenutke komunikacije s kolegama i organizatorima; trenutke iza kulisa i večernje razgovore nakon nastupa. I, naravno, vrlo topao i oduševljen prijam publike također će mi ostati u sjećanju.

Razgovarala: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

Nešto manje od tri godine prošle su od prvog izdanja Festivala slavonskih kazališta – Slavonskog KaFe, tada održanoga u Požegi (u drugoj polovini listopada). Ove će godine, četvrtom izdanju ovog natjecateljskog festivala, domaćin biti HNK u Osijeku. Prva je predstava na repertoaru već u ponedjeljak, 8. rujna, a posljednja u subotu, 13. rujna. Ulaznice su u prodaji. Predstave počinju u 19 sati, osim dječjeg mjuzikla koji počinje u 18 sati.

Manifestaciju važnu za pet slavonskih kazališta na konferenciji za medije danas su u svečanom foajeu HNK-a predstavili intendant Vladimir Ham i četvero ravnatelja – Ivica Lučić, Tomislav Pintarić, Valentina Neferović i Vladimir Andrić.

Iako Slavoniji festivala – ni kazališnih ni kulturnih generalno – ne manjka, intendant Ham ne krije ponos što je KaFe zaživio i što je red za domaćinstvo došao i na Osijek. Za sad je uključeno pet kazališta, no inicijative i želje i drugih centara ima pa nije isključeno da će u nekim novim izdanjima biti i novih kazališnih kuća.

Predstavit će se Osječanima sljedeći tjedan, tako, slavonski kazalištarci prošlosezonskim perjanicama, a o tom čija je najbolja – te tko su najbolja glumica i najbolji glumac – odlučit će tročlani žiri u sastavu: Tomislav Čadež, Alen Biskupović te prvakinja Dječjeg kazališta, Areta Ćurković. Nagrađuje i publika. Po osobnom će sudu i procjeni, svaki gledatelj odgledanoj predstavi dati ocjenu od jedan do pet. Po završetku festivala, jedna od predstava imat će titulu najbolje po izboru publike i za to primiti nagradu/kipić.

Uvjerena da će se ne samo njihova, nego sve predstave svidjeti publici – je i požeška ravnateljica, koja funkciju vodeće osobe kazališta obnaša i u novom mandatu. Ponosna je na njihovu predstavu Kokoš, ali i ono najbitnije što stoji iza KaFe-a: suradnja i povezivanje. Produkcija predstava na državnoj je razini velika i bitno je da slavonski profesionalci pomažu jedni drugima u održivosti. Poželjela je kolegama uspješan radni tjedan, a publici i žiriju užitak u gledanju predstava.

Važnost fluktuacije glumaca ono je što je naglasio virovitički ravnatelj Pintarić, uvjeren da je ovo velika priča za Slavoniju, dok je njegov kolega Andrić iz Vinkovaca u fokus stavio činjenicu da publika tijekom festivala ima jedinstvenu prigodu „pred kućnim pragom“ pogledati ono najbolje od slavonskih kazališta. Konkretno, njegovo se kazalište ponosi naslovom koji se nalazi na repertoaru i londonskog National Theatrea.
Svojevrstan sudomaćin, ravnatelj Ivica Lučić nije krio sreću što se Dječje kazalište našlo u renomiranom društvu ovih kazališta. Nada se da će njihov, već nagrađivani mjuzikl za djecu, i ovaj puta biti uspješan.

Kazalište domaćin otvara festival Vješticama iz Salema Arthura Millera, u režiji Ivana Plazibata. U srijedu, 10. rujna, požeško kazalište se predstavlja uspješnicom iz listopada 2024., “Kokoš”, komedijom Nikolaja Koljade, u režiji Borisa Svrtana (https://www.gkp.hr/repertoar/509-kokos).

Četvrtak, 11. rujna, dan je kada možete pogledati predstavu Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića “Postolar i vrag” i to u njihovom prostoru. U režiji Marija Kovača ovaj je neobičan i zanimljiv mjuzikl za djecu, na tekst Augusta Šenoe i Milana Fošnera premijerno izveden u sklopu prošlogodišnjeg OLJK-a (https://www.djecje-kazaliste.hr/program/postolar-i-vrag/).

Istoga dana, ali kao dio neslužbenog dijela programa KaFe-a, na pozornici HNK-a gostuje karlovačko Gradsko kazalište Zorin dom i to s predstavom “Putar i parizer” – crnohumornom dramom Jerka Mihaljevića u režiji Dražena Krešića – https://www.zorin-dom.hr/premijera-putar-i-parizer/.

Četvrta predstava koja će se boriti za jednu od četiri nagrade, dolazi iz Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ Vinkovci – “Bili smo”. Adaptacija je to dramskog teksta Skylight autora Davida Harea, u režiji Almira Zoletića (https://www.kazaliste-vinkovci.hr/bili-smo-drama/).

Za kraj, u subotu iz Virovitice dolazi predstava “Tvornica Hrvata”. Praizvedba je to teksta Nebojše Lujanovića, režija kojega je povjerena Draženu Krešiću, a predstava je rezultat koprodukcije s Teatro Erato – https://kazalistevirovitica.hr/…/nebojsa-lujanovic…/.

Ocjenjivački će sud dodijeliti tri nagrade, dok onu za najbolju predstavu biraju gledatelji. Također, biraju se i najbolji glumac i glumica festivala. Svečano proglašenje dobitnika i dodjela nagrada održat će se u subotu, nakon predstave.

Ne propustite pogledati ono najbolje iz prošle sezone slavonskih kazališta.

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

Piše: Ljubomir Stanojević©

Vrućega kolovoza sjedim u rashlađenom svom “radnom prostoru“ u HNK-u (hvala tandemu Vladimir Ham i Dina Begović, intendantu i poslovnoj ravnateljici koji su mi omogućili!) i prisjećam se redatelja Marina Carića (1947. – 2000.) koji mi je znao pisati: “Nema ništa ljepše nego (na moru) sjediti u hladu i pisati – prijateljima!”.

Moji su se prijatelji – ponešto zahvaljujući (mojim) godinama! – prorijedili, tek je pokoji ostao; pa im više govorim, manje pišem “u mislima“: kazališna kritičarka Anđela Vidović na svojem je Braču; umirovljena urednica Glasa Slavonije Ivanka Giener Tešija ne odvaja se, mjesecima, od Vrboske i svojega mora; sin Mislav, glumac, konobari na Krku, a od tamo se javio i dragi suradnik, arhivar Ante Kolobarić. Glumica zagrebačkoga HNK-a Vlasta Ramljak “uči“ za novu premijeru… Zove teatrologinja Antonija Bogner Šaban, a onoj drugoj, Sanji Nikčević, čestitam rođendan s poluokruglom znamenkom… I tako… dani teku…!

I evo i rujna, još jedne nove sezone: 119. put HNK u Osijeku (jedini teatar utemeljen s nacionalnim predznakom, još 1907.) otvara vrata. Na novom je početku. Kako je to uvijek uzbudljivo! Neuništivo Kazalište, kako je govorila i pisala redateljica Nada Murat (1927. – 2009.). „Moja“ i naša Nada, moje i naše Kazalište!

U sezonu ulazimo sa zanimljivim repertoarom, novim očekivanjima… Uz „staru“, vjerujem i u dolazak nove publike – za što brinu marne zaposlenice kazališne Službe prodaje, propagande i marketinga i njihova ambiciozna voditeljica Jadranka Petrović. Njima nikada nije lako, ali nema te radosti koju ne dijele, od generalnih pokusa do posljednje izvedbe neke predstave, ako je ona postigla očekivan uspjeh.

Hoće li ga biti u 119. sezoni? Nada(j)m(o) se najboljemu. Uvijek valja imati dobru vjeru!

Reći da se Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku s iznimnim ponosom osvrće na doslovce netom završenu 118. kazališnu sezonu kao iznimno uspješnu, nije ni floskula, ni pretjerivanje, a još manje klišej, jer, kako često kažu engleski govornici, političari i analitičari: numbers don’t lie.

Naime, u sezoni 2024./2025. možemo se pohvaliti sjajnom posjećenošću: više od 56.000 gledatelja uživalo je u bogatom i raznolikom repertoaru koji je naišao na odobravanje i publike, ali i struke. Nizom nagrada, pohvala kritike i izniman interes gledatelja i za dramske i za glazbene programe, osječko je kazalište potvrdilo svoj status jednoga od ključnih kulturnih središta u regiji i državi.

Rezultate uspoređujemo s ranije ostvarenima, u ovom slučaju s prošlom sezonom. Izvevši samo dva programa više – 216, fascinira podatak da bilježimo čak 11 tisuća gledatelja više.

Točnije, naslove u 117. sezoni pogledalo je 45.855 gledatelja, a ove – uključujući i dvije izvedbe Zmaja u sklopu 25. OLJK-a te koncert u Vinkovcima, koji je zatvorio 118. sezonu – znatno više od 56.000!

Ne samo pod krovom matične kuće, već i na gostovanjima diljem zemlje, pa i izvan nje, na festivalima i smotrama, dramski i glazbeni umjetnici izvodili su pomno osmišljen repertoar, oblikovan vizijom uprave, predvođene intendantom i ravnateljskim timom.

U njegovu su ostvarivanju zajednički sudjelovali svi – od glumaca, solista, zbora i orkestra, dirigenata, do marljivih ruku zaposlenih u stolariji, frizeraju, krojačnici, garderobi – svih onih nevidljivih, a nezamjenjivih dijelova koji zajedno čine živ organizam kazališta. Ne zaboravimo ni administraciju.

Već sam početak sezone bio je obećavajuć – čak 30 % pretplatnika više odlučilo je ukazati kazalištu povjerenje te se moglo anticipirati da će na tom valu i doploviti do kraja. Pisali smo tada da je to rezultat pomnoga promišljanja, planiranja i predanoga rada, te da je to vrlo poticajno i motivirajuće i za upravu i sve djelatnike kazališta, zahvaljujući čemu će još sigurnijim koracima kročiti u nove projekte, ali i da obvezuje.

Tada iskazanu zahvalnost na vjernosti i podršci rado ponavljamo i na kraju ove sezone.

Odlučivši se za amblematske naslove i dramskoga i glazbenoga repertoara, zadržao je prepoznatljivu estetiku – snažni autori i gotovo kanonski naslovi. Ziheraški, rekli bi cinici, a mi ćemo dodati da je to – dvosjekli mač, jer se svaka izvedba može usporediti s nekom prethodnom ili još bolje, s filmskim hitom i uvijek postoji mogućnost etikete kopiranja, pa i razočaranja za one koji su očekivali nešto već viđeno.

To se ponajprije odnosi na dramski segment, koji je otvorio kultni Šovagovićev tekst Sokol ga nije volio, režija kojega je povjerena Fabijanovu sinu Filipu, proslavljenom kazališnom i filmskom umjetniku i omiljenom glumcu televizijskih ekrana. O uspjehu autorske i glumačke ekipe redovito i naizmjence svjedoči osječka i zagrebačka publika, jer je to koprodukcija s GDK-om Gavella. Gostovanja su bila brojna i jedva čekana po svim kazalištima, i ne treba sumnjati da će se trend nastaviti i u 119. sezoni.

Domaći dramski naslov naslijedio je roman Sira Williama Geralda Goldinga – Gospodar muha. Za osječku pozornicu adaptirali su ju mladi redatelj Vanja Jovanović i dramaturg Patrik Gregurec. Nije samo komad bio adaptiran, za ovu je inscenaciju bila prilagođena i pozornica jer su i gledatelji bili na pozornici, ne bi li neposredno osjetili miris straha, nemilosrdnosti, borbe za preživljavanje i život.

Treći je naslov bio onaj iz pera američkoga književnika Arthura Millera – drama Kušnja – engl. The Crucible, iz 1953., koja se u Hrvatskoj na pozornicama izvodi pod naslovom Vještice iz Salema. Progon vještica u Americi u 17. st. samo je na prvu tema, no autor zapravo progovara o fenomenu masovne histerije američkoga društva onoga vremena i ogoljuje mehanizme kolektivne paranoje i moralnoga sljepila, upozoravajući koliko je tanka granica između pravde i progona. Redateljski je to bio projekt Splićanina Ivana Plazibata.

Ništa manje intrigantni nisu ni glazbeni naslovi. Sezonu su otvorile dvije Puccinijeve jednočinke – Plašt i Sestra Angelica. Mlada, ali iskusna Lea Anastazija Fleger sa svojim suradničkim timom – i dirigentom Filipom Pavišićem – donijela je zanimljivo redateljsko čitanje operâ koje se bave intenzivnim emocionalnim konfliktima i tragičnim posljedicama osobnih odluka.

Ožujak je bio u znaku dviju premijera, od kojih je druga bila jedna od najizvođenijih Verdijevih opera La Traviata, nadahnuta dramom i romanom-prvijencem Dama s kamelijama Alexandrea Dumasa mlađeg, i to pod dirigentskom palicom maestra Krešimira Batinića, a u režiji Hrvoja Korbara. Sigurni smo da je to bio pravi trenutak za povratak tragične priče temeljene na stvarnim nadahnućima o malograđanštini, osuđivanju i izopćavanju pod krinkom lažnoga morala.

Zadnji glazbeni premijerni naslov bio je koncert Bilo jednom davno… koji je donio najljepše i najpoznatije pjesme iz Disneyevih filmova i crtića i male i velike podsjetio koliko su Disneyjeve pjesme žive, zabavne i bezvremenske.

Zanimljivost sezone bila su nova, mlada redateljska imena, s kojima HNK u Osijeku do sada još nije surađivao, a od kojih su neki i nagrađivani.

Iako se 30. lipnja (u ovom slučaju gostovanje u Valpovu s koncertom Bilo jednom davno…) smatra datumom kojim završava kazališna sezona, i srpanj i kolovoz su mjeseci u kojima naša oba ansambla marljivo rade. Tako su u srpnju u Vinkovcima, našoj dragoj i čestoj destinaciji uz Bosut, gostovala dva glazbena programa – Ljetna operna noć (3. srpnja) i Bilo jednom davno… (12. srpnja). Vinkovačka publika uvijek se u velikom broju odaziva na ova naša glazbena gostovanja. To konkretno znači više od 400 zadovoljnih slušatelja ove subote, kako javljaju organizatori.
Premijera u sklopu 25. osječkog ljeta kulture – bajka Zmaj Evgenija Švarca, ujedinila je čak četiri osječke kulturne ustanove: HNK u Osijeku, Dječje kazalište Branka Mihaljevića i Kulturni centar Osijek te Akademiju za umjetnost i kulturu. U režiji Dražena Ferenčine, premijera i repriza, održane su protekloga vikenda (12. i 13. srpnja) na pozornici HNK-a (umjesto u dvorištu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Tvrđi, otkud je premještena zbog vremenskih prilika).

– Teško je zapravo žanrovski odrediti ‘Zmaja’ koji se predstavlja kao bajka o gradiću u kojem 400 godina vlada zmaj, ali i lutajućem vitezu koji traga za onima koje treba spasiti… Riječ je, međutim, o bajci samo utoliko što žarišnu točku radnje predstavlja mitsko biće. Sve ostalo stvarnost zrcali, jer postavlja pitanja u ljudskoj prirodi, o pobuni protiv nepravde koja se rasplamsava i nikad provedena u djelo umire u umu – piše Ivana Šojat u knjižici predstave.

Iako žanrovski bajka, predstava odraslima šalje važne poruke koje je, sudeći po reakcijama, publika prepoznala i osjetila. Vidimo se na sljedećim izvedbama – jer Zmaj je tek započeo svoj let!
Kraj kolovoza donosi jednu zanimljivost, koncertno gostovanje na svečanoj akademiji na jubilarnim, 30. danima hrvatskog filma „Ivo Gregurević“ u Orašju. Solisti, orkestar Opere HNK-a i band HNK-a u Osijeku, uz dirigentsko vodstvo maestra Vladimira Piskunova, izvest će program koji obuhvaća kultne teme iz filmova, mjuzikala i šansona, aranžirane za koncertnu izvedbu i uz vokalne soliste.

Više od 700 posjetitelja na dvjema izvedbama Zmaja (zanimanje publike za ovu suvremenu interpretaciju Švarcove alegorijske bajke pokazao je koliko su ovakvi naslovi potrebni našem kazališnom repertoaru. Predstava donosi slojevitu priču o slobodi, odgovornosti i promjenama u društvu, uz snažan vizualni identitet i atmosferičnu glazbu) svakako treba dodati ukupnom broju gledatelja u sezoni, kao i publiku na Danima hrvatskog filma u Orašju (na kojem će sudjelovati solisti, orkestar i band HNK-a) pa će ova sjajna brojka za koji tjedan izgledati još impozantnije.

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku