Predstava Malo blago, nastala prema tekstu renomirane irske dramaturginje Elaine Murphy, donosi emotivnu, iskrenu i slojevitu priču o tri generacije žena – baki, majci i kćeri – koje se suočavaju s izazovima svakodnevice bez prisutnosti muške figure. Kroz duhovite, ali i dirljive trenutke, predstava otkriva njihovu međusobnu povezanost, snagu, slabosti i prilagodbu promjenama koje im život donosi.

Baka, jedina koja ima stabilnog partnera, pokušava razumjeti i podržati svoju kćer i unuku dok se one bore s emotivnim turbulencijama, profesionalnim pritiscima i osobnim dilemama. Svaka od njih nosi vlastiti teret – gubitke, nesigurnosti i nadanja – dok istovremeno pokušavaju sačuvati ono najvrjednije: međusobnu ljubav i obiteljsku bliskost.

Kroz njihove isprepletene priče, Elaine Murphy majstorski oslikava realnost moderne žene, razapete između očekivanja društva i vlastitih potreba. Tekst s mnogo topline i humora istražuje kako se različite generacije žena nose s promjenama u odnosima, obiteljskim obvezama i ulogama koje preuzimaju, često nesvjesno oblikovane nasljeđem prethodnih generacija.

Ova emotivna i istovremeno zabavna predstava dirnut će publiku svojom univerzalnošću i iskrenošću, pružajući gledateljima priliku da se prepoznaju u borbama i pobjedama njezinih junakinja.

U dominantno monološkoj formi, svaka kao predstavnik svoje generacije, priča nam svoju životnu priču. Upoznajemo ih kroz duhovite, ali i veoma emotivne situacije u kojima se nađu. Svaka od njih nosi vlastiti teret – gubitke, nesigurnosti i nadanja – dok istovremeno pokušavaju sačuvati ono najvrjednije: međusobnu ljubav i obiteljsku bliskost.

Lea Anastazija Fleger

Malo Blago nije samo kazališni komad – to je topla i životna priča o ljubavi, gubitku i snazi obiteljskih veza, koja će zasigurno ostaviti snažan dojam na gledatelje.

Režiju ove produkcije potpisuje Lea Anastazija Fleger, dok glumačku postavu predvode iskusne i svestrane glumice Mirela Brekalo, Jelena Miholjević i Anja Jogunica.

Nedugo nakon što je knjiga Matija, autora Drage Hedla, izašla i u kratkom vremenu izazvala veliku pažnju javnosti te tri izdanja u manje od godinu dana, Arterarij prepoznaje goruću potrebu i u kazalištu progovoriti o temama koje Hedlova knjiga otvara.

Autobiografski roman jednog od najznačajnijih hrvatskih istraživačkih novinara i pisca nosi ime njegovog sina koji je 2018., u dobi od 43 godine počinio samoubojstvo u Americi, gdje je proveo najveći dio svog života radeći kao uspješan znanstvenik na Yaleu. U 37 poglavlja, otac dokumentaristički i bez patetike secira 37 dana koliko je trebalo da tijelo svoga sina vrate u rodni Osijek, uslijed pakla birokracije i bešćutnosti sustava.

Tražeći odgovor na pitanje zašto je nekomu svijet u kojem živi neizmjerno težak, predstava u dramatizaciji i režiji Patrika Lazića, prati strukturu romana kroz niz sjećanja iz Matijinog života od najranijeg djetinjstva – čime ovaj potresan materijal nastoji otkloniti težinu za gledatelja. Predstava ujedno nudi i vlastita tumačenja te originalna teatarska rješenja kojima roman dobiva jedinstveni scenski život.

U izvedbi Dražena Bratulića, Doris Šarić Kukuljice i Domagoja Ikića, predstava započinje scenom, nezamislivo bolnom svakom roditelju: čovjek odlazi majci svog djeteta priopćiti da njihovoga sina jedinca više nema, ali završava nadom da ovo tragično i intimno iskustvo može pomoći u razumijevanju depresije i samoubojstva te pomoći onima koji su kroz slično iskustvo prošli, prolaze ili će možda proći. Osim toga, predstava podsjeća na nježnost, brigu, važnost svakog trenutka s osobama koje volimo, ljepotu života, ali i na ogromnu snagu čovjeka da nezamislivo doživi, preživi i uspravi se.

Predstava Matija, adaptirana i režirana s nježnošću i ljubavlju, kao i sam roman, intimna je i iskrena ispovijest o najsnažnijem arhetipu roditelj-dijete, praćena pričom o nekim od važnih fenomena današnjice, kao što su sindrom izgaranja (engl. burnout), teror uspjeha, američki san, usamljenost…

Predstava MASKE oživljavanje je tradicije commedije dell’arte i njezino približavanje široj publici. U formi predavanja, glumac na sceni objašnjava značenje maski i arhetipove koji su predstavljeni u tehnici commedije dell’arte. Putujući kroz klasičnu dramsku književnost Hrvatske i svijeta (Držić, Shakespeare, Moliere, itd.), gledatelji povezuju arhetipske priče o ljudskim odnosima te stvaraju paralele s karakterima naših suvremenika.

MASKE

Kada pomislimo na masku, prvo što nam pada na pamet je – skrivanje. No, u glumačkoj profesiji maska služi upravo suprotnom – otkrivanju. Predstava MASKE u izvedbenoj formi lecture performancea vodi kroz simboliku, povijest i vještine koje su usko vezane uz masku kao izvedbeni element.

Od prvih crteža u špiljama, preko drevnih vračeva, starih Grka i commedije dell’arte, do klaunova nosa danas, maska je bila konstanta koja je nosila važnost, kako za izvođača koji je nosi, tako i za njegovu publiku. U vrijeme kada su ljudi crtali u polumraku špilje, maska se koristila u lovu. Drevni su vračevi koristili maske kao dio ritualnog performansa u duhovne svrhe, koji je uključivao sve članove plemena. Stari Grci su imali ogromne maske s modificiranim otvorom za usta koji je funkcionirao kao megafon kako bi ih čula golema publika amfiteatra. U commediji dell’arte, najranijem obliku profesionalnog kazališta koje je bilo dominantno u Italiji od 16. do 18. stoljeća, maske su označavale normirane tipove likova i nije bilo neobično da jedan glumac glumi jedan lik, odnosno jednu masku cijeli svoj život. A klaun je nešto potpuno drugo od onoga što mislimo da jest.

Maska se koristila i izvan konteksta organizirane izvedbe. Kod nas u pokladnim igrama, kod starih Grka za vrijeme velikih dionizija; i drugi društveni rituali koji su ovisili o vremenskim dobima, slave masku kao svoj organski dio. Ta anualna razdoblja odišu najvećom slobodom zajednice i maske koje se koriste pri takvim svečanostima, medij su koji omogućuje pristup onoj strani ljudske naravi koju bismo mogli nazvati primarnom, životinjskom.

Nije slučajna poveznica životinje i maske. Prva zabilježena upotreba maske na špiljskom crtežu je upravo maska jedne koze. Vračevi su nosili maske duhova životinja koje su htjeli zazvati. Sve maske i likovi commedije dell’arte uzimaju za inspiraciju životinje, a na glumcu je odgovornost da balansira svoju životinjsku i ljudsku prirodu kako bi postigao što bolji dojam kod publike.

Zahvaljujući Dubrovniku i Marinu Držiću dijelimo tradiciju commedije dell’arte sa susjednom nam Italijom. Podjela na ljude nazbilj i ljude nahvao u svijetu, potpuno odgovara podjeli na lijepe (bijele) i ružne (grube, grde) maškare u karnevalu. Sukob ljudi nazbilj i ljudi nahvao insceniran je pokladni obračun reda i nereda, kozmosa i kaosa. A Pomet, legendarni lik iz Držićevog dramskog teksta Dundo Maroje, svojom proždrljivošću i snalažljivošću neodoljivo podsjeća na tipskog lika iz commedije dell’arte – Arlecchina.

Kao što su naši preci davno činili, okupite se oko vatre i pogledajte kako Dražen Šivak balansira svoju životinjsku i ljudsku prirodu, svoje lice i tijelo – i lica i tijelo maski, kroz lecture performance u kojem vas glumac vodi kroz svijet preobrazbe, točnije – transformacije.

Patrik Gregurec

Kada čujemo riječ „maska“, prvo pomislimo na nešto što skriva, nešto što predstavlja prepreku prema iskrenosti i autentičnosti, ali maska u kazališnom kontekstu donosi upravo istinu. Ona daje kredibilitet svom nosiocu da progovori o svemu od čega postoji svojevrsni društveni zazor ili bojazan. Predstava Maske putovanje je kroz njenu povijest od prvih slika maskiranog čovjeka sa zidova špilja, preko grčkog kazališta, zatim commedije dell’arte čiji se tipizirani likovi nerijetko nazivaju „maskama“, do našeg konteksta i povezanosti likova commedije s likovima iz komediografskog opusa Marina Držića. Osim na dramska djela koja su svoje reference pronalazila u nekim od brojnih likova commedije, predstava stavlja naglasak na glumačku vještinu koja je neophodna za uvjerljivu transformaciju, kako tijekom improviziranih komičnih zapleta koje su izvodile glumačke družine, tako i danas. Kroz predstavljanje povijesnog puta maske, ali i puta glumca, lakrdijaša, klauna, Dražen Šivak dat će hommage tradiciji commedije dell’arte koja u sebi sadrži sve slojeve ljudske prirode te nam predstaviti karaktere koje i danas prepoznajemo.

Karla Leko

Kazališta Grupa u koprodukciji s Dubrovačkim ljetnim igrama i u suradnji sa Scenom Ribnjak i Teatrom EXIT

Predstava Kad se zaljubljujemo je priča koja nam kroz jedno obiteljsko okupljanje istodobno govori o ljubavi, pravu na nju, ali i predrasudama toleranciji i mržnji. Projekt se bavi pitanjem postoji li za jedan dio populacije (60+) uopće pravo na novu ljubav, strast i novi početak. Naime, kao da je u kazalištu, a i time i društvu, za taj dio populacije ta mogućnost izbrisana, a time i zabranjena. U ovoj predstavi glumačka podjela predvođena našom nacionalnom dramskom prvakinjom Oliverom Baljak ispričat će njihovu priču.

……………………………………….

Jedan od naših najpriznatijih dramskih pisaca, scenarist i glazbenik Mate Matišić piše ovu romantičnu komediju s elementima realizma inspiriran svojom majkom koja je davnih dana otišla u Njemačku trbuhom za kruhom. Dirljiva je ovo priča o dvoje gastarbajtera koji su iz istog kraja otišli u svijet u potrazi za boljim životom, gdje ih, naposljetku, sudbina veže. Tako je to bilo nekad, a koliko je drukčije danas? U ovoj priči, baš kao što zavičaj pobijedi nad tuđinom, ljubav pobijedi sve nedaće životnih okolnosti.

U ovoj vješto napisanoj komediji, poznata glumica koja je ostavila neizbrisiv trag u Gradskom dramskom kazalištu Gavella i glumac bez kojeg nema dramske podjele u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija, udružuju svoje snage u emocijama i humorom nabijenu predstavu koja vas neće ostaviti ravnodušnima!

…………………………………………………………

„Radnja predstave se događa na samu Badnju večer u praznom trgovačkom centru, u kojem su prisutni samo čistačica – Marija i noćni čuvar – Jozo; igrom slučaja oboje hrvatski gastarbajteri.

To su žena i muškarac zrelijih dobi koji su cijeli svoj radni vijek proveli teško zarađujući za kruh u tuđini.

Danas čeznu samo za mirovinom…

Humor, ironija, emocije, čežnja za domovinom i nadasve ljubav isprepliću se u ovoj vješto napisanoj komediji s elementima melodrame.

Marija i Jozo – naši junaci iz istog su zavičaja krenuli u svijet u potrazi za boljim životom, ali i prisiljeni političkim okolnostima onog vremena.

Zbivanje je smješteno u prepoznatljivo okruženje sadašnjice, jer i danas, kao i nekad Hrvati napuštaju domovinu u potrazi za boljim životom.

Isti su to gastarbajteri kao oni od jučer, ovi današnji ili oni od sutra…

Ljubav koja se dogodi na kraju životnog puta Marije i Joze, na sam Božić, zaslužena je pobjeda nad nedaćama života, pobjeda vječnog zavičaja nad dramom opskurnog preživljavanja na koje su osuđene generacije Hrvata na privremenom radu u tuđini.“

Zoran Mužić