Jean Poiret napisao je Krletku 1973., a iste godine predstava je praizvedena u Parizu. Po njoj je snimljen film La cage aux folles, a 1983. na Broadwayu je postavljen mjuzikl koji je ponovio francuski uspjeh te komedije. Snimljen je i američki remake francuskog filma u kojem su glavne uloge tumačili Robin Williams, Nathan Lane i Gene Hackman. Krletka spada u vrhunce žanra bulevarske komedije i pruža intrigantan zaplet, klasičnu komediju zabune i slikovite karaktere. Krletku postavljamo u žanrovski hibridnom suvremenom umjetničkom kodu koji podržava politički važnu temu odnosa prema različitim životnim izborima.
RIJEČ REDATELJA
Krletka spada u vrhunce žanra bulevarske komedije i kao takva pruža intrigantan zaplet, obilje zabuna i slikovite karaktere.
„Molièreov Don Juan djelo je koje nema jednoznačna tumačenja. Ono je poput autorovog uranjanja u vlastite proturječnosti, u unutrašnje glasove u kojima su sadržani i dobro i zlo, nagon i moral. To možemo vidjeti i kroz dva glavna lika ove drame, Don Juana i Sganarella. Kao da je Molière u ta dva znakovita „ja“ razložio vlastiti karakter. Otuda i takva struktura i kompozicija ovog djela, ispunjena žanrovskim poigravanjima i grubim smjenjivanjem komičnog i tragičnog.
Netko tko proučava fenomen Don Juana i susretne se s ovim djelom, teško može izbjeći da se, suočavajući se s njegovim temama, ne zagleda u sebe i ne osjeti jednako snažne unutrašnje proturječnosti. Razlozi zbog kojih bismo mogli kritizirati Don Juana zbog njegove neobzirnosti i podrugivanja svemu što ga okružuje, jednostavni su.
Ipak, pravi je izazov pronaći razloge zašto nas ovaj lik i dalje mora opominjati i zahtijevati da se njime bavimo – posebno danas, kada njegova rečenica:
„Samo pomoću licemjerja čovjek se može izboriti s porocima u vremenu u kojem živimo“ više nije oštrica uperena protiv određene (njegove) klase, već je postala sveprožimajuća istina i datost.
Don Juan i danas ostaje moćan lik, sukobljen s okruženjem koje ga sputava, ali istodobno je izgubljeniji nego ikad prije i malo je toga romantičnoga ostalo u njemu. Putuje svijetom, luta i bježi, ali ono što ga okružuje nadmašilo ga je svojim besmislom. Bez ikakvoga monolitnoga i jasnoga referentnoga sustava vrijednosti protiv kojega bi se mogao pobuniti u pokušaju da život učini posebnim i drukčijim od onoga koji mu je predodređen, Don Juanu prokletstvo ne znači ništa – jer u svijetu teološki obilježenom zlom, pakao je već uspostavljen na ovom svijetu.
Zato Don Juan može i stavlja na sebe bilo kakvu masku u svojoj odlučnosti da, bilo da ono postoji ili ne, „veliko Drugo“ izloži svojoj volji da ga pokrene, prekrši njegove zabrane te ga svojim djelovanjem kritizira i komentira. Cilj tog puta (ili bijega) samo je jedan: oblikovati i pronaći vlastiti smisao.“
Redatelj: Igor Vuk Torbica
Glume:
Ivan ĐORĐEVIĆ
Dejan DEDIĆ
Sanja RADIŠIĆ
Dejan KARLEČIK
Miljan VUKOVIĆ
Zvonko GOJKOVIĆ
Prvoslav ZAKOVSKI
Jovan TORACKI
Edith TOT
Jelena ŠNEBLIC
Stefan JUANIN
Mirko PANTELIĆ
Jelena KESIĆ
https://www.tosajovanovic.org.rs/predstave/don-zuan-zan-baptist-poklen-molijer/
Zakon Zagore je nova predstava autora i redatelja Ivana Lea Leme u kojoj nastavlja rasplitati identitetske pletere grada Splita i splitske publike. Nakon hit-predstava Cabaret Splićanke i Split in space, koje su kroz splitski dijalekt i fabularno mapiranje po splitskim kvartovima tražile suvremeni, urbani puls našeg grada i njegovih građana, Zakon Zagore donosi, na tzv. vlaškom dijalektu, ljubavnu priču Ante i Anđelije. To nije uobičajena ljubavna priča i u mnogočemu prkosi stereotipnom pogledu na te splitske doseljenike, tzv. vlaje, koji su se iz Dalmatinske zagore spuštali do Splita i u njemu tražili bolju budućnost. Njihova je migracija uvelike utjecala na rast i razvoj Splita, identitetski ga obogatila i donijela mu neke specifičnosti i simptome. Poseban je fokus na liku Anđelije kojeg u ovoj inscenaciji tumači šest glumica u šest životnih razdoblja. Na neki način, to je ona ista ili slična THE Anđa kojoj su dušu udahnuli i velikani hrvatske književnosti Ivo Brešan i Miljenko Smoje. Ova je naša posveta i zahvala tim našim bardovima i učiteljima. Mi smo preuzeli njihovu “dramsku štafetu” i tu heroinu Anđu doveli do digitalnog doba. Naime, fabula Zakona Zagore obuhvaća razdoblje od 1945. do danas, do 2023. pa, osim intimne povijesti likova, donosi i društveno političku povijest ovih naših turbulentnih zakutaka. Kroz melodramatičnu potku prepliću se komični, ali tragikomični prizori sudbina koje su nam svima i poznate i nepoznate i u kojima možemo i prepoznati i napokon upoznati svoje pretke, ali i same sebe. Ansambl Gradskog kazališta mladih, pojačan gostujućim glumcima, otkrit će vam što se događalo u pozadini nekih uzbudljivih obiteljskih i povijesnih okolnosti. Predstavit ćemo vam neke junake i antijunake koji su motikama doveslali do mora i, nadamo se, po običaju, zamisliti vas i zabaviti.
Ivo Perkušić, ravnatelj GKM-a
Uloge:
Anđelija: Lidija Florijan
Anđelija: Ana Gruica Uglešić
Anđelija: Mia Vladović
Anđelija: Nada Kovačević
Anđelija: Ivana Gudelj
Anđelija: Andrea Mladinić
Ante: Matija Grabić
Glas radijskog spikera: Ivo Perkušić
Glasovi djece: Mikula i Jadran Vladović
Glas odraslog Josipa: Tomisav Topić
Glas Petra Krešimira Pehara: Siniša Čović
Glas druga Tita: Ivan Leo Lemo
Autorski tim:
Autor i redatelj: Ivan Leo Lemo
Scenografkinja: Vesna Režić
Kostimograf: Marko Marosiuk
Suradnica za dramaturgiju i scenski pokret: Ana Gruica Uglešić
Skladatelj: Zvonimir Dusper
Oblikovanje svjetla: Elvis Butković
Druga dramska premijera 118. sezone moćna je alegorija koju Golding piše pitko, iz postavki dječaštva zrakoplovnom nesrećom naprasno prebačenog u kontekst izvan civilizacije i izvan nadzora. Gospodar muha, naime, govori o svijetu u trenutku izbijanja nuklearnoga rata. Jedan od zrakoplova kojima se djeca sklanjaju s poprišta smaka svijeta doživljava nesreću i pada na tropski, nenastanjen otok. Još odjeveni u školske odore, dječaci se moraju organizirati, izgraditi si skrovišta, pronaći hranu i vodu. I tu započinje uvid u trajne, civilizacijski ušutkavane, prave odlike ljudske prirode, u njezino divljaštvo i nemilosrdnost.
U ožujku, dakle, na scenu stupa nezaobilazno kazališno štivo u režiji Vanje Jovanovića.
Za sve postoje posebne agencije, instituti, laboratoriji, savjetnici, consulting eksperti, marketinški gurui, vitezovi samopomoći, medijski stručnjaci, učitelji javnih nastupa, PR grupe, voditelji korporativnih komunikacija, društvene mreže za upoznavanje, sofisticirani programi za selekciju ovih od onih, individualizacija bez kraja i konca, manipulacija i talent show. Pisac ide do kraja. Agencija za prekidanje veze. Profesionalni rezač emocija. Kratko, čisto i humano. Čovjek na čovjeka. Tekst je to o današnjici, no napisan vješto, pametno i kvalitetno. Baš jako francuski. Izašao iz torbe Molierea ili Feydaua, izlegao se iz vodvilja i cabareta, predan na upotrebu vještim glumcima, otvoren za improvizaciju, prepun neočekivanih obrata. Zabavan u svojoj ozbiljnosti i ozbiljan u zaigranosti. Majstor riječi i situacija koji traži maestralne glumce. Pa evo, izvolite. Dobro došli. – KREŠIMIR DOLENČIĆ