Povjetarac koji će zapuhati te večeri maknut će paučinu s prozora kuće jedne obitelji i suočiti je samu sa sobom. Kroz grane okolnog drveća vidi se ženska prilika koja traži svoje čedo ne bi li ga zadavila. U ogledalu se vidi muška prilika koja donosi hrpu medikamenata ne bi li i te večeri primirila svoju ljubav. S okolnog brda spuštaju se susjedi koji namjeravaju, po tko zna koji put, poniziti ukućane. Dvoje napadača koji će pokucati na vrata okupljenih, donijet će uz neizbježnu smrt i nešto novo po okupljene: istinu. Sve protekle godine istina je bila nepoželjan gost u kući naše obitelji: medikamenti, narkotici i alkohol su je udaljavali što su više mogli. Istina bi otkrila netoleranciju prema drugačijima i siromašnijima, prema imigrantima i njihovim religijama. Istina bi otkrila nasilni imperativ uljepšavanja, botoxiranja i izbjegavanja starosti. Istina bi otkrila i kriminal u varanju na fondovima, iskorištavanju i potplaćivanju stranih radnika. Ono čega se ukućani najviše boje je to da bi ta istina mogla otkriti kojom stranputicom je krenula ljubav muža i žene, kako im se toliko paučine nakupilo oko očiju i srca da ne vide da uništavaju najbitniju stvar u svojim životima: svoju kćer.
Napadači su odgovor na društvo u kojem se zlo olako shvaća i podrazumijeva, na društvo koje je izabralo površnost umjesto sadržaja i zavaravanje umjesto istine. Oni nemaju biografije, njih ne treba psihologizirati, oni hladno pročišćavaju ovaj posrnuli svijet. Pitanje je da li će se hendikepi jedne generacije prenijeti na narednu. Jesmo li osuđeni na konstantno ponavljanje grešaka svojih predaka ili postoji šansa za nadogradnju? Kako ćemo se suočiti s boli kad shvatimo da su nam njihove greške u krvi? I hoćemo li se nasmijati ako ipak uspijemo maknuti teške zavjese i pustimo sunce neka uđe u našu kuću? Pred zoru koja se pojavljuje nad našom kućom, gdje se slavila godišnjica braka, dvije će se generacije suočiti s istinom i krenuti u finalni obračun. Dalibor Matanić
Koprodukcija Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci i Kazališta Marina Držića Dubrovnik
„Misliš li da ja takvu žrtvu od tebe ne bih primila? I ne bih. Ali što vrijedi moja riječ prema tvojoj? Ovakva žena kakva sam sad, ne može biti tvoja supruga.“
Drama završava kada glavna protagonistica Nora, koja je dotad bila u naizgled skladnom braku s odvjetnikom Torvaldom Helmerom, napušta svoj dom da bi mogla postati osoba kakva želi biti, a ne samo lutka za igranje u rukama svog muža. Nora je simbol pobune, ona ne želi više nikome polagati račune, pravdati svoje postupke ili dati drugom da odlučuje umjesto nje. Želi vlastito pravo izbora i odlučivanja. 143 godine kasnije, tamo gdje Nora završava, počinje naša predstava…
Možda najpoznatija češka opera je Prodana nevjesta Bedřicha Smetane. Kritičari tadašnjeg vremena sumnjali su da skladatelj uopće ne može napisati smiješan singspiel. Smetana ih je svakako razuvjerio stvorivši, prema libretu Karela Sabine, bezvremenski predivno operno djelo puno zapleta i komičnih obrata.
U ovoj priči o osjećajnoj ljubavi i dogovorenom braku, duhovita junakinja, Mařenka, mora upotrijebiti posljednje djeliće svoje odlučnosti i šarma i lukavosti da bi se udala za muškarca kojeg voli. Ovo je radosna proslava češke kulture i identiteta koju se može ponovno osmisliti u srcu bilo kojeg sela ili grada. Predstavljena je prije svega plesnim ritmovima i ludo zaraznim melodijama.
Ples je u srcu i duši ovog djela, od veličanstveno živahne uvertire do raskalašene i svečane polke. Tu je cirkus, pobjegli medvjed, ljubavni dueti koji zaustavljaju srce i uzbudljiva pjesma za piće. To je neodoljiva kombinacija.
Prodana nevjesta opera je koja će nasmijati publiku. To je opera s čijim se likovima svaki gledatelj može poistovjetiti i osjetiti nadahnutim za svakodnevni život.